DABAR...Sumrak se tiho prikradao grmeckom visoravni, dok je sedamdesetogodisnji pastir Adem Kozar utjeravao poslednje ovce u tor. U tome su mu pomagala dva ogromna psa, bosanska tornjaka, koji su neumorno trckarala na sve strane trudeci se da niti jedna od zivotinja ne ostane izvan ogradjenog prostora. Adem se sa svojim stadom upravo vratio s obliznje grmecke planine Mreznice gdje su ovce cijeli dan bile na ispasi. Za svoj boravak Kozar koristi imanje jednog srpskog domacina smjesteno na obodu podgrmeckog sela Dabar. "Ovdje sam vec drugu godinu. Gazda je dolazio nedavno i rekao mi da mogu biti ovdje jer je on u Banjaluci i ne misli se skoro vratiti.", kaze pastir. Adem Kozar tvrdi kako se cijeli zivot bavi ovcarstvom. Rodom je iz podvlasickog sela Gluha Bukovica, gdje se ljudi mahom bave stocarstvom. "Kod nas na Vlasicu ovce pasu "pod rucnom", jer je to velika planina sa strmim stranama. Ovdje u Krajini je malo drugacije, ima dosta ravnih visoravni.", prica starina dok mu se oko nogu umiljavaju njegovi tornjaci. Adem kaze kako svake godine promijeni nekoliko lokaliteta u Bosni i Hercegovini na kojima boravi vise mjeseci. Istice kako ovce ne vole dugo da borave na jednom mjestu, a nakon dugotrajne ispase ponestane i hrane za zivotinje. Prije dva mjeseca Adem je sa svojim stadom od oko tri stotine ovaca dospio na prostor Podgrmeca, a uskoro se ponovo sprema na put. Njegovo krajnje odrediste je Glamocko polje gdje ce docekati dolazak proljeca. "Tamo boravim u katunima koji su godinama napusteni. U Glamocu ima puno dobre zemlje koja se ne obradjuje, a Bogom dana je za ispasu. Velika je steta sto se tamo ljudi ne vracaju svojim kucama.", smatra Kozar. Stari pastir dodaje kako su ovce za njega najvece bogatstvo, te da se u njegovom kraju stepen imucnosti ljudi mjeri prema broju ovaca koje posjeduje. "Ovce daju vunu i mlijeko. Sem toga, od jagnjetine nema ukusnijeg mesa, pitajte koga hocete. Ako hocete mozemo odmah da okrenemo jedno.", samouvjeren je starina. Ponudu smo ovoga puta ljubazno odbili, ali smo ponudjenu mogucnost ostavili za neku drugu priliku, a Adem nam je obecao kako ce nas uvjeriti u istinitost svojih tvrdnji. U dugom razgovoru Adem se zali kako su dosla teska vremena za nomade. "Gdje god da se pojavimo tjeraju nas. Ne kazem da i ranije nije bilo problema, ali cini mi se da je sada najgore.", zabrinuto kaze Adem. Dodaje kako su ga prije nekoliko dana posjetila dva inspektora u pratnji policije. "Kazu mi da je zakonom zabranjeno vrsiti ispasu ovaca, a ja im odgovaram kako to ni za jednog vakta niciji zakon nije zabranjivao. Dok sam bio mladji znao sam otici u Banat sa svojim ovcama, a sada ne mogu ni do Posavine.", zali se Kozar. Kaze kako su ga upozorili i na zivotinjske bolesti te su ga tom prilikom pitali da li su mu ovce zdrave. "I ovce kao i ljudi imaju puno bolesti koje ih napadaju. Nekada se znalo desiti da ugine i vise od pola stada. Nijedan veterinar ne moze izlijeciti ovcu kad je bolesna.", tvrdi stari pastir. Adem kaze kako je ovakav nacin uzgoja ovaca na izdisaju, jer je sve manje onih koji su danas spremni da se bave nomadjenjem. Istice kako je ovo posao koji zahtijeva veliko odricanje, sto se posebno odnosi na porodicni zivot. "Mogu ti reci da nisam ni primjetio kada su mi sinovi odrasli, toliko sam cesto bio kod kuce. Zao mi je sto ni jedan nema namjeru da nastavi ovaj posao, ali neka su mi zivi i zdravi.", zadovoljno kaze starina. Sem bolesti i opcinara, najveca opasnost za ovce su vukovi, kaze Adem Kozar, dodajuci kako su to zivotinje s kojima decenijama bije ljuti boj. "Vukovi su narocito opasni zimi, kada zbog snijega tesko love ostalu divljac. Tada se spustaju u blizinu naseljenih mjesta i vrebaju sve sto im moze biti hrana. Ovce i psi su im najvece poslastice.", kaze Adem. Nerijetko se znalo desavati, kako tvrdi, da vukovi upadnu u tor sa ovcama i naprave pravi masakr. Kada vuk nanjusi krv skoro ga je nemoguce otjerati, tvrdi Adem Kozar. "Desavalo se da vuk uhvati ovcu za noge. Ja vucem na svoju stranu, on na svoju. Njedan ne popusta.", kroz smijeh se prisjeca pastir jednog od neobicnih dogadjaja s ovim zvijerima. Adem tvrdi kako je pas za vukove veca poslastica od ovaca, te da copor primjenjuje posebnu taktiku u takvim slucajevima. "Obicno se vucica dovuce do psa, koji sludjen krene za njom. U sumi ga ceka citav copor i tu prica zavrsava.", prica Adem dodajuci kako su mu vukovi na ovaj nacin ubili veliki broj pasa. Kozar prica i zgodu sa medvjedom koja se dogodila u njegovoj mladosti. "Probude me iz sna neki sumovi. Bilo se vec razdanilo, kad vidim medvjed hod oko tora. Ni psi ga nisu opazili. Ja dreknem, uto se i psi probude, a medvjed uplasen pobjeze u sumu.", prisjeca se pastir ovog neobicnog dogadjaja. Svoje zgode, Adem bi, kako kaze, mogao prepricavati danima. Noc je vec bila okovala planinski pejsaz i valjalo se losim planinskim putevima vratiti u dolinu. Pozdravili smo se sa starim pastirom i jos jednom ga podsjetili na njegovo obecanje. Adem je poceo da se sprema na pocinak jer, kako nam je na rastanku rekao, sutra je novi dan i valja s ovcama ponovo na ispasu.